Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

nedjelja, 18.08.2013.

Umirovljenici za spas Domovine



Živim okružena umirovljenicima. Ti ljudi po cijele dane ništa ne rade, samo nešto stalno grintaju, ogovaraju našu vlast koja je najbolja na svijetu te blebeću o skupoći (znam da će netko ove moje opaske protumačiti kao „krajnje nekorektne“, ali one su plod mog osobnog iskustva i ja na njih imam temeljno ljudsko pravo). Uz to, naši se umirovljenici stalno negdje preko reda uvaljuju: uđeš u tramvaj po najgoroj pripeci, a bilo je proteklih dana i do +40 stupnjeva i vidiš pun tramvaj penzića. U dućanu – penzići. U apoteci – penzići. U parku – penzići. U ambulanti – penzići. U knjižnici – penzići. Na bazenu – penzići. Jedino ih još nema u diskotekama, biroima za zapošljavanje i streljanama. Za sad.

Da im je stvarno tako teško kao što stalno govore, ostali bi lijepo bi doma i štedjeli kalorije koje nemilice troše hodanjem uokolo bez veze, ili bi nešto korisno radili da si podebljaju kućni budžet. Onaj tko bi zaposlio sav taj jalov i neiskorišten ljudski resurs bio bi zaslužan za definitivno izvlačenje naše domovine iz krize u kojoj se našla zbog međunarodne urote. Svaki zaposleni stanovnik Hrvatske šlepa na grbači jednog umirovljenika pa ti onda trči u takvim tržišnim uvjetima međunarodnu gospodarsku utrku s preponama. Jer kao što je lijepo objasnio jedan hrvatski ministar – kad je cijela privreda tone u govnima, trebamo iskoristiti sav svoj potencijal da izvučemo voljenu domovinu iz gliba. Ili kako je to lijepo sažeo predsjednik Kennedy: „Ne razmišljaj o tome što domovina može napraviti za tebe, već o tome što ti možeš napraviti za domovinu“. Mi trenutno imamo preko 1,5 milijuna umirovljenika koji ne rade ništa, a koštaju k'o svetog Petra kajgana. Zato sam ja za koncept doživotnog arbeita, a izgleda da su do sličnog zaključka došli i najpametniji dužnosnici u Hrvata, pa će novim zakonom za koji dan propisat kako svi moraju radit dok ne krepaju i pri tome plaćat doprinose za mirovinsko osiguranje koje će si država mudro zadržati kao bonus. Prema tome, nikakvo izvlačenje na godine više ne dolazi u obzir. Ako se možeš okolo klatarit po tramvajima, bazenima, apotekama, dućanima, onda možeš i radit. I basta.

Međutim, razmišljala sam: bez obzira na formalno obrazovanje naših umirovljenika, što bi ti ljudi u današnje vrijeme mogli raditi? Možete li zamisliti nekog penzića uz kompjutor, ili na poslovima dostave, za šankom, nekim fizičkim i sličnim poslovima koji se danas najčešće u điru? Mogli bi nas još naši sugrađani iz EU optužit da smo nehumani. I tada, dok sam čitala u novinama tekst o porastu broja hrvatskih branitelja te o evociranju vrijednosti iz Domovinskog rata, doživjela sam iluminaciju: pali su mi na pamet proizvodi koji bi se fenomenalno mogao prodavati, a penzići to jako dobro rade: proizvodi od pletenih materijala, tzv. pletenina. Pri tom ne mislim na pletenje bez veze već pletenje predmeta za masovnu svakodnevnu uporabu od maskirnih materijala, poput maskirnih čarapa, maskirnih kapa, vesti, kaputa, šalova, maskirnih pidžamica, gaća, maskirnih potkošulja, maskirnih prekrivača za krevete itd.

Bezbroj je pozitivnih posljedica ovog novog gospodarskog zaokreta. Kao prvo, zaposlili bismo umirovljenike čime bi njihova egzistencija dobila dodatni smisao, a i postali bi respektiran dio društva, budući da privređuju i imaju novaca. Kao drugo, dok pletu maskirne predmete, evocirali bi herojske epopeje iz Domovinskog rata te usput odgajali mlade naraštaje u pobjedničkom ratničkom duhu. Kao treće, budući da se ne možemo tehnološki nositi s razvijenom zapadnom tehnologijom, mogli bismo im parirati autentičnim hand-made proizvodima čime bi zapadnjačke tržišne konkurente dodatno dotukli i ponizili jer nam ne bi mogli tržišno parirati što bi opet pozitivno utjecalo na naš nacionalni ponos. Kao četvrto, dobili bismo poznat i prepoznatljiv nacionalni brend na svjetskom tržištu koji je moderan, sve traženiji, a uz to jeftin za proizvodnju…. (Zašto da nas poznaju samo po kravati i uljudbi?) Na kraju, kao peto (last but not least) mogli bismo lijepo osnovati još jednu državnu agenciju koja bi nadgledala rad umirovljenika, evidentirala ga, donosila zakone i podzakonske akte te bi u toj novoj ustrojbenoj jedinici mogli zaposlit sve nezbrinute stranačke kadrove. Nakon svega, našom bi domovinom potekli med i mlijeko, a cijela Europska unija bi pukla od zavisti jer se nešto tako dalekosežno i spasonosno nije rodilo u njihovim glavama.

18.08.2013. u 20:31 • 35 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.